Humane dječije ruke – “Fenix” Vogošća

“Humane dječije ruke” naziv je akcije dječije grupe „Fenix“ iz Vogošće kojom smo željeli pomoći socijalno ugroženoj djeci i njihovim porodicama iz Vogošće.

Prva akcija održana je u maju 2012. godine. Organizirana je prodajna izložba na kojoj su bili izloženi radovi učenika koji su nastali tokom sekcija u školama a koji su mogli biti interesantni posjetiocima. Također, djeca su u svojim školama i naseljima prikupljala igračke, knjige, CD-ove, odjeću i obuću i sve je uručeno djeci kojoj je to najpotrebnije. Roditelji pojedinih članova grupe napravili su kolače koji su darovani posjetiocima izložbe. Istog dana djeca su uz pomoć građana prikupljali prehrambene artikle u dva tržna centra u Vogošći – Mercatoru i Drvoprometu, gdje je prikupljeno šest velikih korpi namirnica. Prikupljeni novac u iznosu od 314 KM i namirnice uručeni su u pet socijalno ugroženih porodica koje su djeca izabrala u svojim školama uz pomoć socijalnog radnika i pedagoga.

Ove godine, akcija je održana od 01. – 08. aprila 2013. godine. U aktivnosti na prikupljanju pomoći za socijalno ugroženu djecu u našoj zajednici uključili smo učenike osnovnih škola „Izet Šabić“, „Mirsad Prnjavorac“, „Zahid Baručija“ i „Porodice ef. Ramić“. Pored ove aktivnosti, dana 06. aprila 2013. godine grupa je organizirala prikupljanje pomoći ispred dva tržna centra „WOG“ i „Drvopromet“.

Od prikupljene pomoći napravljeno je 48 paketa koji su uručeni najugroženijim porodicama u našim školama.

Humane dječije ruke

Život čine male stvari, a i do malih stvari treba naći put. Zato smo mi „mali ljudi“ tu, da učinimo nešto što može biti veliko. Naša čvrsta volja nas je vodila cilju. Željeli smo da napravimo nešto zanimljivo i korisno. I uspjeli smo. Samo u tri riječi stalo je sve što naša srca žele, osjećaju a ruke pružaju. S radošću sam iščekivala našu akciju, jer sam znala da će svaki osmjeh mojih prijatelja dati mi snagu za novi početak.

Dok sam zajedno sa drugaricama pripremala pakete, znala sam da činim nešto dobro na šta ću sigurno sutra biti ponosna i sretna što sam bila dio priče.

Amina Kahriman

DJECA KOJA NEMAJU SNOVE

Ona su na pustoj zemlji,

Njihov život se ruši,

Nered im je u duši.

U svakom srcu mrva humanosti se krije,

A za pomoć nikad kasno nije.

Sve bi dala humana ruka mala,

Za njihove snove i osmijeh boriti se smije.

Merima Kadrić